Osim intervjua, umjetnica i kustosica proučavale su i građu u Državnom sabirnom arhivu u Žrnovu.

Evo što sama umjetnica kaže o umjetničkom istraživanju:„Znamo da se na otoku kroz stotine godina vrijedno i nadasve kvalitetno gradilo brodove, na stotine brodograditelja, kalafata i različitih majstora je naraštajima živjelo brodogradnju, punih osam stotina godina (a zapravo i puno više), ali nemamo baš puno podataka o ženama koje su sudjelovale u brodogradnji i plovidbama… U povijesnim spisima ostale su zabilježene vlasnice i suvlasnice brodova, i to čak velikih jedrenjaka iz 19. stoljeća, supruge kapetana ili vlasnika brodova. Ima zanimljivih ličnosti, ali nije se baš sve zapisivalo, a zasigurno nije baš sve skroz ni istraženo, pa smo se dali u potragu: tražili smo korčulanske brodograditeljice, mornarke, kapetanice, jedrarice, brodovlasnice, inženjerke, jedriličarke, užarice,  i druge žene koje su sudjelovale ili sudjeluju u dugoj i bogatoj povijesti korčulanske brodogradnje.

U toj potrazi prešli smo otok uzduž i poprijeko, no ostalo nam je još dosta toga za provjeriti, istražiti, kontaktirati. Pričali smo s ljudima, naišli na zanimljive ženske osobnosti i priče…

Neki su se javili inspirirani radio najavom, neki su vidjeli plakate zalijepljene po otoku pa su nas kontaktirali, pa su se potom priče otkrivale u razgovoru sa ljudima. Pretraživali smo i arhiv, koliko smo uspjeli, i dostupnu literaturu od gđe. Tee Marinović, Duška Kalođere, Roka Markovine itd. S Duškom Kalođerom i Rokom Markovinom vodili smo i opetovane zanimljive razgovore. U Vela Luci upoznali smo i Sandru Baničević koja nam je dala brojne informacije te uputila i na Vojka Tabaina, umirovljenog profesora, koji u stolarskoj radioni svog oca gradi makete i čuva nacrte tradicionalnih drvenih brodova. Vrata svog doma u Račišću otvorio nam je i jedan od posljednjih korčulanskih brodograditelja u drvu – Marin Šale.

Na pitanje stanovnicima Korčule poznaju li ili se sjećaju korčulanskih žena koje su gradile brodove ili plovile morima, ili znaju priču o nekoj, na prvu bi se ljudi zamislili govoreći kako baš i nije bilo žena koje su gradile brodove, i baš i ne znaju neke koje su plovile morima.. ali kroz razgovor bi se dosjetili: “a da da da, bila je jedna …”

Pa smo tako došli do toga da je bila, ili ima …

• jedna strojarica u Inkobrodu, koja je radila na kontroli, CNC stroju, konstruirala ventilaciju i tankove goriva za brodove “LOVOR” I “TAMARIS” >>> gđa STELA ŠEGEDIN
• da je bila jedna JEDRARICA koja je šivala jedra, radila madrace, tapecirala u brodogradilištu „Ivan Cetinić“ gđa. MARA MILINA
• da je kao UŽARICA u brodogradilištu „Ivan Cetinić“ radila gđa GIOVANINA FILIPPI (nismo još uspjeli provjeriti)
• čuli smo za gđu DOMU RADOJKOVIĆ ŠKUNTRIN – PLETAČICU MREŽA u Lumbardi (također ostaje da se provjeri)
• pa smo došli do gđe MIRICE ŠOŠIĆ IVANČEVIĆ diplomirane inženjerke brodogradnje, koja je u brodogradilištu „LEDA“ (prije toga INKOBROD, a još prije toga „Ivan Cetinić“) radila 17 godina kao glavni tehnolog, kontrolor kvalitete, gdje je projektirala segmente brodova, te radila i na terenu na brodogradilištima u Kini, Singapuru i Rumunjskoj
• potom smo otkrili da postoji NELA BUJ, koja kao kooperant radi na remontima u brodogradilištima, uređuje brodove, brusi, pituraje, polira, po cile dane je u trlišu
• pa su nam ljudi pričali o legendarnoj gđi MARIJI ALIBAŠIĆ koja je radila kao škverska dizaličarka u Inkobrodu, i da – “rad na dizalici uopće nije šala”… upoznale smo njenog sina, koji nam je pokazao brod koji nosi njeno ime, a poslao nam je i njene fotografije
• onda su se pak prisjetili da je gđa LIPANOVIĆ TERA nadimak JOLANDA iz LUMBARDE profesionalno lovila ribu na kočama, zajedno sa svojim suprugom, i potom ju prodavala na tržnici, a uz to je bila i predsjednica ribara Korčula i Lastovo
• zatim smo saznali da u Vela Luci ima oceanografkinja, TAMARA VUČETIĆ nadimak ŠIMETO INGLEZO, kćer obitelji koja je imala ribarsku flotu, a gđa Tamara je radila na institutu u Splitu
• te da je gđa LINDA FRANULOVIĆ živjela na brodu na Temzi, u Francuskoj pronašla brod kojega je sredila zajedno sa svojim partnerom i potom su plovili čak I preko Atlantika
• da postoje skiperice ELIZA FABRIS i MAJA PEŠELJ
• časnica gđa KATINKA GULIGIĆ iz Vela Luke koja je radila kao treća oficirka palube na brodovima Dalmatinske plovidbe
• časnica gđa MARIJA UNKOVIĆ
• kapetanica (kruzera) gđa SERENA MELANI
• da je gđa DIKA PRIZMIĆ pomagala suprugu Dinku koji je gradio barke u Vela Luci, pomagala mu je kad je trebalo pridržat madir, brusit, piturat, sredit radionu itd. I to nije bila jedina žena koja je pomagala svome mužu brodograditelju. I supruga brodograditelja Marina Šale također je puno pomagala svom suprugu.

Ovo je sada bilo prvo, generalno sagledavanje situacije, u rujnu slijedi daljnje kontaktiranje, zapisivanje biografija, uzimanje intervjua…

Iz literature, čak najviše od Tee Marinović iz knjige Korčulanski jedrenjaci, doznali smo  da:

• KATE IVA BOTICA pok. MIJATA IZ RAČIŠĆA bila vlasnica pasare “Napredak” od 4.8 m, iz 1945., sagrađene u Korčuli
• 1812. godine u Korčuli je  sagrađen brigantin “BENVENUTO” za vlasnicu ANA MINAS rođ. DORLIGO
• da je 1831. godine u Gružu sagrađen brigantin od 186 t “Barone Pasconti” i  da je od 1849.-1854. vlasnica brigantina KATARINA SLAVIĆ iz Korčule
• 1852. u Korčuli je sagrađen brigantin “PALEMONE” 310t, 1860. mijenja ime u “INO”, suvlasnica je MARIJA SOPRANIĆ 
• MARIJA AMADEO rođ.GERIČIĆ sa suprugom Baldom Amadeom je posjedovala 11.5 dionica pelješkog Pomorskog društva iz Orebića “Pelig Jele”
• ADELA BELEN suvlasnica je barka iz 1878. “CURZOLA” 447 tona,kojeg je sagradio Antun Foreti Ivanov u Korčuli 1867. godine, a barka je preimenovana u “RUMA” 1872. godine
• KATARINA DRUŠKOVIĆ – dobila je priznanje Pomorske vlade u Trstu (ordeni za žene nisu bili predviđeni pravilnikom), zbog odluke o promjeni smjera plovidbe, oko 1862., bila je supruga kapetana duge plovidbe: Josipa M. H. Domenico Druškovića
• GIUSTINA, REGINA, FORTINATA BESSO : Suvlasnice brigantina “SASSONE” sagrađenog u Rijeci 1830-1847.
• “MALI SIMUN” brik od 313 tona, sagrađen u Senju 1863., suvlasnica je Korčulanka KATARINA BOTTA
•  MARIJA FERRI rođ. BELIN suvlasnica je trabakula od 43 tone “SAN ANTONIO” iz 1873. godine kojeg je sagradio A. VILOVIĆ
• MARIJA ŠEPIĆ, MATEJA JELINČIĆ rođ. PEZELJ iz KOSTRENE, kupile su barku “PROTTETO” iz 1880.
• “MRAV” (214 tona) iz 1855. godine, Korčula, od 1867. suvlasnice su FILOMENA, MARGARITA i MARIA KERŠA
• 1844. u Korčuli je sagrađen “VIRTUOSA ANNA”, brik škuna od 50 tona, za vlasnicu ANASTASIJA PEROVIĆ rođ. BUKULICA
• treba još istražiti informaciju da je gđa MAJA LIPANOVIĆ VUKOVIĆ radila kao inženjerka u Inkobrodu
• čuli smo zanimljivu priču koju dalje treba istražiti, da je bračni par PERIĆ živio na brodu, pjeskaru, u Prigradici (kraj Blata) i da je gđa PERIĆ i stanovala i šila na brodu, 1940-50ih godina
• a u radionici maketara brodograditelja meštra Vojka Tabaina smo u jednom kalendaru vidjeli fotografiju logera MARGARITA od 40 tona koji je porinut u Veloj Luci 1938. godine, i piše da je prema predaji to jedini poznati brod kojeg je žena – MARGARITA DRAGOJEVIĆ, kupila muškarcu.

Dok smo Sonja i ja po otoku istraživale, također sam sakupljala i daske sa škverova, istezališta, i sa napuštenih drvenih brodova od kojih ću sagraditi brodicu u čast korčulanskoj heroini, za izložbu na Korčuli slijedeće godine.

Opći dojam koji proizlazi iz razgovora (naravno treba još puno razgovarati), jest taj da su korčulanske po-morske žene bile prihvaćene u svojim poslovima i zajednicama, čak je Katarina Drušković dobila i priznanje Pomorske vlade u Trstu (ordeni za žene nisu bili predviđeni pravilnikom), zbog odluke o promjeni smjera plovidbe, (1862.) u 19.stoljeću. U vrijeme kada se “Žena još uvijek smatra nesrećom na brodu, pa se žene često prerušavaju u muškarce kako bi mogle ploviti ili graditi brodove” naša Katarina je preuzela komandu nad brodom na 3 dana, kako bi promijenila smjer plovidbe I tako je spasila supruga kapetana..

Žene su se često pri zapošljavanju i u početku posla morale puno više dokazivati ( ako su radile u sustavima, firmama), i danas se teško “ukrcat na brod kao žena”, ali kada bi kolege vidjele da suvereno vladaju svojim poslovima, tu više nije bilo podjela.. znale su one kako situaciju okrenut’ na šalu i nastavit sa svojim poslom.

Istraživanje se nastavlja u rujnu 2023., kada ću također izvesti i jednu umjetničku akciju…”